2. Ljubavni kontinuum

teleskop

Imao sam jednom svoju, voljenu planetu,

ali sreća, ljubav sa njom, dosta mi ne beše,

te poželeh neku drugu, novu, makar kletu,

da je gledam kako čedna, sazvežđima pleše.

 

I ugledah tebe čarnu, kroz teleskop strasti,

nesputanu, vlažnu, bujnu, svu punu života,

i mario nisam što ću, drugom te ukrasti,

što lepota kojom sijaš, tuđa je lepota.

 

Invaziju, pohod ludi, pripremio ja sam,

osvojih te… Al’ pobedu preplavi gorčina.

S čežnjom gledam onu staru, opet srećan nisam,

što daljina spojila je, rastavlja blizina.

 

Zbog odluka svojih dušo, tebe ja ne krivim.

Na tuđoj planeti sada, tuđi život živim.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s